topleft
topright

UPITNIK

Podržavate li izgradnju zračne luke Šestanovac-Prpuša?
 
Podržavate li izgradnju vjetroparka na predjelu Katuni-Prpuša?
 

Vremenska prognoza

Temp: °
Rel.temp.: °
Vlažnost: %
Brzina:  
Smjer.: °
Tlak zraka.:  
Detaljno
Podaci: 
Povijest Radobilje PDF Ispis E-mail

Teško je osvijetliti najstarije tragove života na području Radobilje, drevne hrvatske župe. Ona danas živi samo kao povijesno ime u sjećanju svojih mještana. Prvi puta u povijesti ova se župa spominje u povelji bosanskog kralja Tvrtka I, koju je on u Bobovcu 3.IV.1382.,dao braći Nenadićima knezovima Radobilje.

 

Najstarije vijesti

 

Teško je osvijetliti najstarije tragove života na području Katuna i Kreševa. U starom vijeku tu su stanovali Dalmati, ali su se miješala i druga Ilirska plemena Daorsi, Ardijejci, Plerejci.

Godine 1904. pronađen je na zemlji Petra Kekeza grob i u njemu šest malenih brončanih ukrasa te jedna kopča. To je najstariji dosada pronađeni znak života u tom kraju. O životu Ilira svjedoče i dvije još neispitane velike gomile te više manjih. Brojni slučajni nalazi kamenih ostataka, kao i novca kroz cijelo područje Katuna i Kreševa govore o mogućnosti veće naseobine u vrijeme Rimljana, ali i u srednjam vijeku. Stoga bi trebalo više arheoloških ispitivanja, kako uz Cetinu na Goloj Glavici i Bobovcu, tako i na brdu ( Prpuša ). Među starim ilirskim stanovništvom, udaljenim od primorskog kraja, raširilo se kršćanstvo. U vrijeme salonitanskog sabora 533. taj je kraj pripadao Makarskoj biskupiji i to Zagorskoj župi

( Montanorum ) koja je po svoj prilici imala središte u Zagvozdu. Moguće su iz tog vremena ostaci još neistražene crkvice sv. Ivana Krstitelja na Goloj glavici. Postoji kasnoantička glavica i dva imposta ( u župskom stanu i na grobu Vukušića ) u obliku krnje obrnute četverostrane piramide s jednostavnim ukrasom križa, lišća te dva pauna. Taj je kraj kasnije, svakako od splitskog sabora 1185. ili bule Celestina III iz 1192, pripadao splitskoj nadbiskupiji. Hrvati su se u svom prodoru naselili i u taj zagorski kraj. U njemu je bilo dosta romaniziranih Ilira koji su se tu povukli i bavili se stočarstvom. Oni se s vremenom sjedinjavaju s hrvatskim stanovništvom. Na žalost, o njihovu životu u srednjem vijeku do XIV st. Nema podataka. Za sivi kamen u tom pograničnom kraju borili su se razni gospodari. Zahvaljujući borbama doznajemo sitne, male pojedinosti prošlosti hrvatske župe Radobilje. Iskorištavajući unutarnje borbe hrvatskih velikaša u vrijeme Žigmunda ( 1387-1437 ), bosanska su vlastela prodirala i u krajeve iza Biokova i borila se za prodor prema moru.

Prvi spomen hrvatske župe Radobilje nalazi se u hrvatskoj ispravi iz 03. travnja 1382. kad ju je dobila porodica Nenadić. Prema ispravi Radobilja je obuhvaćala nešto preširoko područje sve do Makarske. Iako bismo mogli posumnjati u ispravnost te isprave, upravo zbog tako široko obuhvaćenog područja , ipak je vjerojatno još i prije postojala politička pokrajina

( župa ) Radobilja. Stanovništvo su uznemiravale migracije stočara jer su upravo tuda prolazili prema Poljicima. Na njih podsjećaju nazivi mjesta Cista i Katuni. Trava iz kamenjara hranila je njihovu stoku, a oni su obijali padine brda i kretali prema moru. Uzalud su Poljičani željeli zaustaviti njihov prodor, on je bio nuždan zbog ispaše i soli. U vrijeme utvrđenja vlasti bosanskih vladara od Tvrtka I ( 1353-1391 ) i njegovih nasljednika, Radobilja je došla u posjed bosansko-humske vlastele Radivojevića. God. 1408. bosanski kralj Ostoja ( 1408-1418 ) darovao je braći Radivojevićima i njihovim sinovima Omiš s primorjem, galebu ( carinu ) ispod Viseća, Zadvarje, Radobilju te vlast nad svim vlasima između Neretve i Cetine. Time se očito razlikuje staro hrvatsko stanovništvo od novoga, stočarskoga. Kada je taj kraj došao pod vlast hercega Stjepana Vukčića-Kosače, koji je 1440. zauzeo Omiš i Poljica, ponovo ima podataka o stanovnicima Radobilje. U težnji da očuvaju svoje zemlje od Mlečana, Radobiljani su željeli sagraditi tvrđavu iznad Cetine. Stoga je mletački senat molio hercega Stjepana 1455. da ne dozvoli gradnju. Ipak gradnja je počela a i ujedno se gradio most na Cetini. Splitski je knez stoga napao na Radobilju. Na hercegovu tužbu 1457. mletački je senat obećao da će splitski knez nadoknaditi nanesene štete, ali zato neka Radobiljani ne napadaju njihove podložnike Poljičane. Zna se da je Stjepan Strižić držao 1462. tvrđavu, tada već potrebnu jer su od 1468. provaljivale turske manje čete. Pograničnih je sukoba bilo i dalje. Opća, međutim, nesigurnost, međusobne borbe velikaša i presizanje Mlečana slabilo je općenito obranu zemlje od turske sile. U vrijeme kada splitski kaptol 1495. ubraja među svoje župe i Radobilju

( parochia Radobiglie ), stanovnici su tog kraja već priznavali tursku vlast. Ipak, i dalje su trajali nemiri i borbe. Neke porodice, kao Ivaniša Nenadića, pribjegle su u Poljica. Ivaniša je i poljičkog kneza Marijana Gregolića pozvao Demet beg, inače poljičanin na dogovor. Oni se nisu odazvali pa su borbe nastavljene i dalje. Tako je splitski knez I. A. Dandolo 1503. doznao da će turska vojska provaliti preko Radobilje gdje su se preko Cetine nalazila četiri mosta, široka da su preko njih mogla prolaziti po dva konja. Poljički je knez s 600 do 700 ljudi krenuo porušiti mostove. Radobiljani su im to dozvolili, ali uz uvjet da se, kad nastane mir, mostovi obnove. Tako su porušeni mostovi od kojih se kasnije obnovio samo most kod Blata na Cetini.
Josip Ante Soldo

 
« Prethodna   Sljedeća »

TKO JE PRISUTAN

Gostiju online: 2
  • Galerija slika
  • Galerija slika
  • Galerija slika
  • Galerija slika

Najnovije vijesti

Pogledajte kozu sa četiri sise u Žeževici.
  Na području Sakale u Žeževici niknut će plantaža sa 3600 stabala trešanja na površini od skoro deset hektara, koje će godišnje davati oko 130 tona trešanja
Dana 09. srpnja 2012. u dnevniku Slobodna Dalmacija objavljen je posve neistinit i degutantan osvrt izvjesnog Borisa Dežulovića na svekoliku podršku katunjana Tomi Merčepu. Naš demant je u potpunosti ignoriran od strane SD, a ovdje ga donosimo bez cenzure.
    Već neko vrijeme aktualan je projekt vjetroelektrane VE KATUNI. Studija utjecaja na okoliš usvojena je od strane Ministarstva zašite okoliša već prije nekoliko godina, a lokacijska dozvola je postala pravomočna prije nekoliko dana, te su time...
Na 106 hektara bit će četrdeset tisuća nasada, i to najvećim dijelom višnje maraske,te masline, trešnje i smokve, dakle sadnica karakterističnih za ovo podneblje.  

Slike iz galerije

Katuni Katuni Katuni Katuni
Joomla Templates by JoomlaShack Joomla Templates